• Usklađivanje postojećih zakona sa konceptom cirkularne ekonomije, izvršenje revizije industrijske politike i razvijanje saradnje sa privatnim sektorom, saradnja sa lokalnim zajednicama i studije o ključnim temama vodilje su ka daljem napretku i usvajanju Zelene agende za Zapadni Balkan i pronalaženju rešenja za usvajanje svih stavki tog dokumenta.
    • Otpad nije odgovornost pojedinca i tiče se svih nas! – Da bi koncept nula otpada zaživeo u praksi neophodno je podsticati održivo upravljanje resursima, osposobljavati kreatore politika, aktivno uključiti zajednicu i raditi na razvoju infrastrukture za odvojeno prikupljanje i tretman otpada.
    • U sistem upravljanja otpadom je potrebno uključiti i neformalne sakupljače otpada, pripadnike socijalno ugroženih kategorija i usmeriti ih na mesto sakupljanja otpada i pružiti im određenu formalnu ulogu. Za primer se navodi jedna lokalna firma koja ističe da do 40% ukupnih prioda dolazi od strane neformalnih sakupljača otpada.
    • Produžena odgovornost proizvođača je preporuka EU za poboljšano sakupljanje posebnih kategorija otpada kao što su električni i ambalažni otpad. U obe zemlje je neophodno raditi na jačanju saradnje između operatera sistema za posebne kategorije otpada i jedinica lokalne samouprave, koje još uvek nisu u dovoljnoj meri prepoznale višestruke koristi sistema produžene odgovornosti.
    • Zelene javne nabavke su naša budućnost i podrazumevaju nabavku roba i usluga koje su kroz celi životni vek upotrebe u skladu sa „zelenim kriterijumima“. BiH i Srbija moraju prepoznati moć zelenih javnih nabavki kao moćnog alata za sprečavanje nastanka otpada.
    • Opasan otpad koji završava u prirodi i tako dalje ugrožava životnu sredinu, kao što su otpadna ulja koja su vrlo kancerogena, predstavljaju izuzetan resurs. Da bi ovaj resurs mogao pravilno da se iskoristi potrebna su adekvatna zakonska rešenja i bolja institucionalna kontrola upravljanja ovakvim vrstama otpada.
    • Pored uloge države koja treba da uspostavi pravni okvir i obezbedi doslednu primenu propisa kako bi se cirkularna ekonomija razvijala, ne treba zanemariti ni ulogu građana. Potrebno je da svako od nas promeni pre svega potrošačku svest, a onda i usvoji pravila adekvatnog odlaganja otpada. Birajući proizvode od eko materijala, sa dužim vekom trajanja, svaki pojedinac može da doprinese smanjenju otpada koji odlazi na deponije.
    • Za razvoj poslovnih ideja baziranih na konceptu cirkularne ekonomije ključan je tzv. „triple helix“ odnosno saradnja između obrazovnih institucija, privrednog sektora i donosioca odluka. Jedinice lokalne samouprave trebaju prepoznati i značaj EU fondova i usmeriti napore za podršku razvoja zelenog preduzetništva.
    • U obrazovne sisteme je neophodno integrisati tematiku zaštite životne sredine jer su mladi naraštaji zapravo ambasadori pozitivnih promena.